U časopisu Narodna umjetnost 59/2, 2022. Mirna Tkalčić Simetić objavila je prikaz umjetničkih performansa “Iz rječnika” i “Zid, kuća, pljesak, smijeh” Siniše Labrovića.
Izvadak iz prikaza:
Neuspjehom u dovođenju i uključivanju stanovnika s Banije u umjetničku izvedbu, Labrovićev performans Zid, pljesak, kuća, smijeh detektirao je širi proces slabog ili nikakvog odaziva
stanovnika potresom pogođenih područja na različite akcije organizirane s ciljem artikulacije
nezadovoljstva tijekom i brzinom procesa obnove. Vodi li tromost i neparticipativnost odabranog modela obnove kolektivnoj apatiji te, posljedično, kolektivnom nedjelovanju? Zastrašuju li
petrificirane političke strukture stanovnike jedne odavno zaboravljene i zapostavljene županije?
Smatraju li stanovnici Banije da društveno angažirana umjetnost i sam umjetnik još ponajmanje imaju moć utjecanja na te strukture? Iako Labrović nije uspio dati definitivne odgovore na
takva i slična pitanja, senzibilitetom i razvijenom kritičkom sviješću te otvorenošću njegovih
neponovljivih umjetničkih izvedbi za ono neočekivano i previđeno, svaki je od ukupno četiri
dijela dvaju performansa u konačnici ipak nadišao prvotnu namjeru orijentiranosti na Baniju,
uvlačeći u sebe trećiprostor “srušene države”, onaj koji se manifestira materijalnim, političkim,
ekonomskim i emocionalnim ruinama. Grad Zagreb, koji je u okviru performansa, kao kulisa
nedodirljivog centra moći, trebao pružiti tek pozornicu za raskrinkavanje obnove Banije kao političko-administrativnog apsurda, u konačnici se pokazao u svojoj mnogostrukosti – posebice
kada je ispred utvrde vladajuće stranke njegovo ime ispisano bijelom Jupol bojom na staroj
cigli (odmah ispod Brestače te šest ciglenih polja lijevo od Petrinje), pretvarajući Zid srama u
teško misliv klasifikacijski sustav nalik Borgesovoj Kineskoj enciklopediji.
PDF, str. 181-182