“… i stari i novi vrtlari, osim kvalitete hrane, često su spominjali i aspekt fizičke rekreacije i psihičke relaksacije u svojim vrtovima. Ipak, novi (mlađi) vrtlari češće su naglašavali fizički aspekt rekreacije, dok je kod starih vrtlara vrlo zastupljena bila i psihička rekreacija ili borba protiv usamljenosti. (…) …mlađe vrtlare u novim gradskim vrtovima ljudi slične dobi i socioekonomskog statusa doživjeli (su) kao nešto novo, zanimljivo i potrebno (…) S druge strane, starije vrtlare njihovi vršnjaci smatraju gotovo nazadnima. Mnogi od tih starih vrtova nicali su tijekom 1970-ih i 1980-ih godina, u jeku industrijalizacije za razdoblja socijalizma u kojem se industrija vrijednosno stavljala ispred poljoprivrede, koja se smatrala ostatkom zaostalih vremena. Tako su stari vrtlari smatrani pomalo zaostalima, ljudima koji odbijaju prihvatiti napredak i modernizirati se.” Lana Slavuj Borčić, marin Cvitanović i Aleksandar Lukić: “Zeleni prostori, voljeni prostori – stari i novi zagrebački urbani vrtovi u očima vrtlara”, “, Vrtovi našega grada: studije i zapisi o praksama urbanog vrtlarenja (2015., str. 66-71). vrtovi grada Zagreba, Zagreb, Hrvatska