IŠČI / TRAŽI:

FUTURES BLOG: Hvar i turizam – lica i naličja party destinacije

FUTURES BLOG: Hvar i turizam – lica i naličja party destinacije

Jasna Čapo

Hvar i turizam: lica i naličja party destinacije

(studeni 2021.)

Dio istraživanja na projektu Urbane budućnosti odvija se i u gradu Hvaru. Vjerojatno znate da Hvar ima jednu od najdužnih tradicija turizma u nas, više od 150 godina? No, znate li da je hvarski turizam zasnovan kao zdravstveni turizam, te da je hotel Palace otvoren kao lječilišni hotel austrijske carice Elisabethe? Već 1930. grad je imao četiri hotela i 44 registrirana privatna iznajmljivača soba; svi skupa su ugostili nešto više od 3.000 osoba koje su u prosjeku u gradu provele 8-9 dana. Od tada do danas turističko značenje grada Hvara nije nestalo, iako se bitno mijenjala turistička ponuda, temelji na kojima je gradio turizam te struktura gostiju.

1960-e  i 1970-e su godine turističke i infrastrukturne obnove, napuštanja domaćeg sindikalnog turizma i otvaranja inozemnim gostima. Kako turizam postaje sve unosniji, pretvara se u isključivu gospodarsku djelatnost stanovnika. No, već krajem socijalizma ona pokazuje svoje slabosti, a kriza se nastavlja i u 1990-ima. Novim konceptima kao što su noćni klubovi na prijelazu u 21. stoljeće ulazimo u novu eru masovnog turizma mlađe populacije više platežne moći iz udaljenijih zemalja (dominiraju turisti iz Ujedinjenoga kraljevstva i SAD-a). Ta populacija u prosjeku provede samo 3,6 dana u gradu! To su tzv. hop on, hop off turisti koji, kako engleski izraz kaže, ulaze i izlaze iz destinacije kao iz autobusa za razgledavanje grada. Umjesto autobusom, stižu brodom koji ih vozi od otoka do otoka, od jednoga do drugoga dalmatinskog grada koje ne uspiju upoznati jer su fokusirani na njima atraktivnije sadržaje. U destinaciji ih ne privlači sama destinacija i njezina kulturna ponuda. Neki ni ne znaju, kazali su nam Hvarani, gdje se zapravo nalaze. Zanimaju ih samo beach barovi i noćni klubovi. Nekadašnji centar lječilišnoga, sindikalnoga, kasnije ekskluzivnoga obiteljskog turizma, već godinama se posjećuje jer je „metropola šika“, „otok glamuroznog kula“ (Jurica Pavičić) i „Ibiza na stereoidima“ (Zorka Bibić). Prije desetak godina i pojave digitalnih instant komunikacijskih kanala domaće medijske kuće su se trudile da u ljetnim mjesecima u gradu borave izvjestitelji koji su u svojstvu paparazza fotografirali celebrityije u posjetu Hvaru i pronosili glas o tome sve popularnijem turističkom mjestu. Tako je stvorena nova elitna destinacija, forski kul, čije slike danasu sekundi obilaze planet, pogotovo ako ih u svijet odašilju posjetitelji influenceri. (Da je riječ o importu u lokalno tkivo, o neautentičnom sadržaju pripisanom destinaciji u novije vrijeme, svjedoče ove riječi iz engleskoga jezika kojima se danas opisuju grad Hvar i moderni turisti.)

U gradu je 2017. registrirano 11.000 postelja. (Prema nekim sugovornicima, neregistriranih je i tri puta više. Čak i ako je to očito pretjerivanje, valja se zamisliti nad činjenicom da ih je i samo dva puta više!), Od registriranih postelja 23% je u hotelskom smještaju, 7% u kampovima, dok 70% zauzima privatni smještaj (apartmani, sobe, u novije vrijeme luksuzne vile). U gradu ima preko tisuću iznajmljivača soba, apartmana, kuća, smještaja u hostelima (ima ih 11!) i u manjim hotelima. Te godine, broj turističkih dolazaka se približio brojci od 200.000 (u prosjeku su, vidjeli smo, boravili samo 3,6 dana; u hotelskom smještaju i kraće!). Najveći broj turista, njih oko 60%, grad je posjetilo u srpnju i kolovozu. Ako je u samome naselju Hvar 86% smještajnih kapaciteta, to znači da se u tim mjesecima stanovništvo u prosjeku, na dnevnoj razini, poveća za 60% (uz pretpostavku da su turisti ravnomjerno raspoređeni kroz cijeli srpanj i kolovoz, što baš i nije tako; kalkulacije moje). Ili brojkama: s otprilike 3.500-4.000 stanovnika grad naraste na 5.500-6.000 stanovnika. U jeku sezone, između polovice srpnja i polovice kolovoza populacija je vjerojatno udvostručena a prema nekim kazivanjima i utrostručena (zahvaljujući neregistriranim posteljama, a vjerojatno i precijenjenom broju stanovnika izvan sezone), a među posjetiteljima dominira mlađi svijet koji se ovdje došao dobro provesti.

Pokušajmo zamisliti što za komunalnu infrastrukturu znači kad se populacija udvostruči ili utrostruči? Tu je jedan sugovornik detektirao ogroman i prema trenutnim zakonima neriješiv paradoks: zbog tako velikoga sezonskoga porasta stanovnika, grad od inače cca 3.500-4.000 stanovnika je prema nacionalnim standardima usvojenima s ulaskom u EU obvezatan izgraditi sustav za pročišćavanje voda. Moraju ga imati svi gradovi s više od 10.000 stanovnika, no zakonom od toga pravila nisu izuzeti gradovi koji samo kratko vrijeme, ovdje konkretno u dva mjeseca turističke sezone, imaju toliko stanovnika. Nevjerojatno, zar ne? Ogroman porast ljudi u gradu ima i druge izravnije posljedice za građane inače naviknute na prazan, uljuđen i siguran grad. Primjerice, roditelji izvan sezone prakticiraju pustiti djecu da se igraju na ulicama. U sezoni to uopće nije zamislivo, kazivali su. Zamislimo kako poslijepodne i na večer gradom baulja mnoštvo (polu)pijanih ili drogiranih mladih ljudi koji se nedolično ponašaju. Roditelji ne žele djecu izlagati tim prizorima (to uopće nije pogled s turističke razglednice, na Mediteran kakav je nekad bio), a osjećaju i strah od najezde tolikoga broja ljudi. Takve medijske slike su učestale u nekoliko posljednjih godina, a 2017. godine su rezultirale intervencijom gradskih vlasti. Postavljena je ploča sa zabranom nedoličnoga ponašanja (pijančevanje, razgolićenost u gradu). Uvođenje kazni za narušavanje javnoga reda i mira podiglo je dobranu medijsku buku i izvan granica zemlje, sve do New York Timesa i čini se da je imalo efekta (https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/i-slavni-new-york-times-pise-o-kaznama-za-neposlusne-turiste-na-hvaru-ploca-s-rigoroznim-propisima-postala-nova-znamenitost-suncanog-otoka-i-lokacija-za-selfie-496696).

Intervencija odražava nezadovoljstvo lokalnih stanovnika masovnim ljetnim turizmom specifičnoga zabavljačkoga tipa. Svi naši sugovornici kritizirali su dominantni partijanerski turizam i njegovu masovnost. Zorka Bibić, kroničarka i kritičarka suvremenih prilika u Hvaru i naša sugovornica, kroz brojne tekstove (i sočne opise neprimjerenih uličnih prizora!) opisuje nelagodu gradskih stanovnika i osjećaj da su stranci u vlastitom gradu u vrijeme „okupacije ulica, pjaceta i prolaza“ od nemarnih turista. Jest da turistička sezona gradu donosi bogatu „jematvu“ i „ostvarenje kraljevstva nebeskog“ (navodno kazao jedan mještanin). No, cijena je velika: „dok privatni standard raste, društveni je u konstantnom padanju“. Razočarana, Zorka Bibić se boji za budućnost grada u kojemu je autentičnost hvarske kamene ljepotice potisnuta u drugi plan, a pasivni i apatični građani sležu ramenima i zadovoljno trljaju ruke na kraju sezone.

Potiskivanjem lokalne autentičnosti, njezinom prilagodbom potražnji (u Hvaru, konkretno potražnji za određenom vrstom zabave) moderni turizam nosi „poljubac smrti“, zapisao je Jurica Pavičić u svojim genijalnim esejima o suvremenim mediteranskim prilikama, u Hrvatskoj i šire. Turizam nosi smrt nekadašnjim mjestima autentičnoga življenja pretvarajući ih u teatarske kulise samih sebe, u „pasatističke fantazije“ i „destinacijske brendove“ ispražnjene od autentičnosti, demografske i kulturne. Autentičnost se može pronaći samo u „tužnoj dalmatinskoj jeseni“, tj. zimi, u karakterističnoj podjeli vremena na dvije sezone u dalmatinskim/primorskim mjestima, pogotovo onima kao što je Hvar u kojima ljeti sve vrije od života i prijeti da eksplodira.

Recentni masovni turizam specifičnoga načina realizacije i unosne zarade unosi bitne društvene i demografske promjene na lokalnoj razini. Jedna od važnijih i lokalno ključnih promjena nastaje prodajom prostora u užim gradskim jezgrama ne-Hvaranima, Hrvatima iz drugih dijelova RH ili strancima. Time se, s jedne strane, prazni gradska jezgra od domaćega stanovništva. To je fenomen koji je već otprije identificiran u Dubrovniku. S druge strane, izvan turističke sezone grad biva nenastanjen, a novi vlasnici su nepoznati domaćem stanovništvu jer tu ne žive niti sudjeluju u komunalnim pothvatima. Sve to ima za posljedicu rastakanje nekadašnje lokalne zajednice izravne komunikacije i razvijene društvene solidarnosti. Upravo nedostatak „zajedništva“ bila je često spominjana tema kod nekih sugovornika, iako nam jedan sugovornik, svećenik, nije potvrdio manjak solidarnosti. Valja nam još istražiti što su građani mislili tužeći se na nepostojanje zajedništva i zajednice. Od koga građani očekuju sudjelovanje u lokalnim pothvatima i doprinos zajednici? Kako zamišljaju doprinos raznih vrsta došljaka u grad? Treba li se realizirati u društvenom smislu, pa da Hvar više ne bude „siromašan grad bogatih pojedinaca“, kako je dvoje sugovornika identificiralo grad? U kojoj mjeri je grad Hvar, pod pritiskom kapitala, prešao u ruke nedomaćih vlasnika sa ili bez poduzetničkih intencija? Kakav oni trag ostavljaju na gradu? Pitanja se samo množe i nadamo se da ćemo na kraju istraživačkog procesa na njih moći ponuditi odgovore, iz perspektive različitih, stalnih i privremenih, stanovnika grada.

Još nešto bi bilo zanimljivo bolje istražiti. Jedna nas je sugovornica upozorila na to da nije baš jasno tko zarađuje od turizma (lokalno stanovništvo ili došljaci—novi vlasnici nekretnina, bili oni privatnici ili korporacije), te kamo taj novac odlazi (u smislu, gdje se plaća porez na zaradu tj. stiže li novac u gradske blagajne kroz porez). Uočili smo i da bi valjalo istražiti efekte turizma na mlade Hvarane. Turizam im omogućuje ogromne sezonske zarade već u srednjoškolskoj dobi. Stoga, misle neki, mladi i nemaju motiv za odlaskom iz grada, čak ni za studijem u Splitu ili Zagrebu. Zimi, pak, nemaju nešto čime bi se bavili pa su navodno kocka i droga uobičajena razbibriga. Ako ipak odu na studij, tamo, po vlastitom priznanju, žive sjajno i tek tada uočavaju koliko su, za razlika od svojih vršnjaka i kolega iz drugih dijelova Hrvatske, privilegirani u smislu budgeta kojim raspolažu. Kad se vrate zarada od turizma je toliko privlačna da ne žele raditi u struci (doduše, rijetko se za to nudi prilika, no ima i iznimaka). Odnosno, ako i rade u struci, tada vjerojatno, kao i mnogi drugi, aktiviraju turizam kao dodatnu djelatnost. No, mogli smo primijetiti da je nekoliko sugovornika, kritičnih prema trenutno dominantnom tipu turizma i nemotivirani „velikim novcima koji stižu u njihovo malo mjesto“ (Jurica Pavičić), istaknulo upravo suprotno: ne žele i za sada odolijevaju angažmanu u turizmu. Zapošljavaju se u gradskim uredima gdje predano rade na zauzdavanju negativnih oblika suvremenoga turizma i realizaciji velikih ulaganja u kulturnu baštinu. U njoj vide glavni adut u promjeni turističkoga image-a grada. U tome su za sada vrlo uspješni. A grad se nakon dugih godina obnove i lošega upravljanja nekim gradskim prostorima može podičiti renoviranim signature spomenicima: arsenalom, čuvenim kazalištem, gradskom Loggiom i satom (leroj). Stoga nam se čini da grad Hvar ima budućnost. Aktivno je stvaraju društveno odgovorna gradska vlast i  lokalni stanovnici svjesni negativnih efekata instant masovnog turizma na život svoga grada.

Projekt financira  Agencija RS za raziskovanje

Projekt financira Agencija RS za raziskovanje

www.arrs.si
Projekt financira Hrvatska zaklada za znanost

Projekt financira Hrvatska zaklada za znanost

www.hrzz.hr
Suradna institucija: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju

Suradna institucija: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju

www.ffzg.unizg.hr/etno
Sodelujoča organizacija: Inštitut za novejšo  zgodovino

Sodelujoča organizacija: Inštitut za novejšo zgodovino

www.inz.si
Nosilec projekta:  ZRC SAZU, Inštitut za slovensko narodopisje

Nosilec projekta: ZRC SAZU, Inštitut za slovensko narodopisje

https://isn2.zrc-sazu.si/sl#v
Ustanova nositelj projekta: Institut za etnologiju i folkloristiku

Ustanova nositelj projekta: Institut za etnologiju i folkloristiku

www.ief.hr
Sodelujoča organizacija: Fakulteta za humanistične študije Univerza na Primorskem

Sodelujoča organizacija: Fakulteta za humanistične študije Univerza na Primorskem

www.fhs.upr.si/sl