“Lice Vlaške odaje potrebe i konzumentske navike današnjice – izlozi modnih dućana, kafići na ulici ograđeni drvećem u teglama, kladionice, trafike, pekare, trgovački centar, banke – naoko živi gradski tempo u kojemu često ne dižemo pogled na oronule fasade prvoga kata ili ne obraćamo pažnju na prašnjave izloge napuštenih trgovačkih i obrtnih radnji prizemlja ili čak cijele poteze praznih i zapuštenih zgrada. Ulazak iz Vlaške u bilo koju od veža i dvorišta najčešće pojačava te kontraste novoga i staroga, sjajnih i staklenih konstrukcija te propadajućih ciglastih zdanja, čistoga popločenoga i prljavoga smrdljivoga. Lice Vlaške nekada su krasile krošnje jablana, naličje Vlaške danas osjenčavaju krošnje pajasena, tog motiva urbane divljine, invazivne vrste, teško iskorijenive, zloslutne za druge. (…) U sjeni pajasena raste i druga vrsta divljine, priča nam gospođa iz dvorišta, nerješivih pravnih zavrzlama, nejasne odgovornosti i potencijalnih špekulacija.” Urbana divljina: zapuštena dvorišta, Vlaška ulica, Zagreb, Hrvatska