“Tu nije bilo drveć, tu i tamo, jedna lijepa livada, nije nitko kosio, i mi smo stanovnici odlučli da si napravimo vrtove, očstili smo, s obzirom da je zemlja bila 5-6 godina od kad su napravili ovu zgradu, zemlja je bila odmorena, nije se niša radilo na njoj par godina i tak smo mi prve godine zasadili povrtnjake —krumpir, paradajz i sve ostalo.” (Lucija) (….) “U rano proljeće 2012. godine divlji vrtovi su pregaženi bagerima: gradska vlast odlučila je da će pripitomiti divljinu i urediti tu konkretnu javnu površinu u javni park, dio ionako planirane parkovne potkove Novog Zagreba. Kao i sa svakom zemljom, završio je jedan ciklus i krenut će novi, a u međuvremenu zemlja se odmara.” Tonka Maleković: “Krugovi u vrtu” i Valentina Gulin Zrnić: “Nepripitomljenost”, Vrtovi našega grada: studije i zapisi o praksama urbanog vrtlarenja (2015., 281-293). Travno, Zagreb, Hrvatska