„Ispred gladnih rovokopača ne nestaju samo nasadi drveća, žbunja i korova, zatravljene depresije i nastanjene lokve, nego i staništa ptica koje su ovdje pronašle utočište nakon preuređenja jezera Bundek. Iz dana u dan pratim kako hrpe prekopane zemlje, šute i ostaci građevinskog materijala zatrpavaju pitome vrtove i cvjetnjake, brišu vinovu lozu i suncokret, rajčice i krumpir, luk i salatu, gorušice i sesvetice, tragove nekadašnjih okućnica uz (doduše rijetke) obiteljske kuće, a potom urbane vrtove stanara iz obližnjih zgrada građenih kontinuirano od početka 1980-ih godina do danas.“ … „Preostatak neuređenih zelenih površina u Središću – s nekoliko zelenih džepova u koje su udjenuti povrtnjaci (iza Centra Bundek i Motela Zagreb te pored Muzeja suvremene umjetnosti) – svojevrsni je rezervat za ugrožene biljne vrste (bazga, glog, trnina, bagrem, izabela) koje nestaju iz gradskog pejzaža pred najezdom “globalnog” raslinja iz floralnih tvornica – poput bambusa, japanskog javora, ginka, pampas trava i drugih proizvoda nizozemskih staklenika.“ Renata Jambrešić Kirin, „Tuga središćanskih vrtova“, Vrtovi našega grada: studije i zapisi o praksama urbanog vrtlarenja (2015., str 103-014, 109). Nestajući vrtovi, Središće, Zagreb, Hrvatska