“… do tog neobičnog kutka, prave zelene džungle usred urbane betonske ‘džungle’, stigoh slijedeći tko zna od koga nacrtanu kartu … od ormarića 100 koraka na istok … pa na sjever do široke ceste i njom još 300 koraka udesno, na istok, do bivše robne kuće … i još 900 koraka ravno dalje, do centra za kulturu, gdje me oznake s karte uputiše na sjever, slijedeći još daljnjih 812 koraka. I, nakon točno 2112 koraka našao sam se na mjestu koje ničim nije obećavalo zanimljivo otkriće. Ali, gledajući naizgled neprobojnu šikaru istočno od Aleje Blaža Jurišića, uočio sam stazicu koja je ulazila u to negostoljubivo prostranstvo. Ispočetka mi se učinila kao uobičajena “WC staza” kakve se često znaju naći na takvim zaraslim parcelama, no drugi pogled mi je kazao da stazica ne završava iza prvog većeg grma već vijuga i dalje, nestajući u guštari. Odlučih okušati sreću i krenuh stazicom kroz šikaru koja je, na moje veliko čuđenje, postala nešto rjeđa i uočio sam prve tragove ljudske djelatnosti, ograde od gustog grmlja, a nedugo zatim i nekoliko vrata u tim bodljikavim ogradama iza kojih se skrivaju vrlo uredni vrtovi!”. Vanja Radovanović, Urbana divljina: u džungli Klake, Dubrava, Zagreb, Hrvatska