Umjetna divljina: stabla u tegli

“U posljednje vrijeme vrlo se često na ulicama grada mogu primijetiti breze i neko drugo drveće u gigantskim teglama. Takav mobilijar donedavno je bio uobičajen u mini dimenzijama i rezerviran za mini vrste; one cvjetne, puzavce, paprati, poneki začin, kaktuse i slično, koje su većinom ukrašavale unutarnje prozore zgrada i gradska dvorišta….Breza se više ne nalazi u živoj zemlji, u obližnjoj tuškanačkoj šumi između krošnji drugog drveća, nego se nalazi u kafiću na asfaltu s krošnjom uguranom između suncobranskih platna, a njezino elegantno stablo vizualno je samo jedna od vertikala koju treba zaobići pri sjedanju. Breza postaje dio urbanog mobilijara konzumentske kulture. Mjesto „sjedenja, skretanja ili sastajanja pod brezom“ više nije niti prirodno, a niti antropološko mjesto. Dapače, breza je smještena u ne-mjesto, u kafić gdje jedan, drugi, deseti ili 80-milijunti posjeduju istu infrastrukturu, poslužuju iste napitke i služe istom prolaznom zaustavljanju.” Urbana divljina: stabla u tegli, Zagreb, Hrvatska