Langugae SWITCH
Valentina Gulin Zrnić održala je plenarno izlaganje “Stvaranje budućnosti: urbane vizije, prakse i etike” na godišnjem skupu Hrvatskog etnološkog društva naslovljenom “Naše zajedničke budućnosti: pogled iz perspektive etnologije i kulturne antropologije” (22.-24. svibnja 2024., Pazin).
Sažetak izlaganja:
U višegodišnjem etnološkom i kulturnoantropološkom projektu o urbanim budućnostima razvijamo istraživački okvir stvaranja budućnosti koji uključuje različite horizonte zamišljanja i modalitete života, prepletanje vizija, odluka, navika, angažmana i afekata koji kreiraju naše zajedničke budućnosti življenja u gradovima. Procesi kojima se stvaraju urbane budućnosti su multiskalarni, multilokalni i multitemporalni. U tim procesima koji su uvelike obilježeni ekonomsko-političkim okolnostima i odnosima važni segmenti su i afektivni urbanizam, temporalna agensnost te etička imaginacija. Sve navedeno će se u izlaganju komentirati građom iz istraživanja u nekoliko hrvatskih gradova, zajedno s promišljanjem metodoloških izazova u istraživanju urbanih budućnosti. Također, propitat će se potencijali urbane komparacije te važnost i ne/prisutnost kulturnoantropološke ekspertize u kreiranju javnih politika za urbane budućnosti.
Na istom skupu Valentina Gulin Zrnić i Saša Poljak Istenič održale su radionicu pod nazivom “Zamišljanje urbanih budućnosti: misliti lateralno”
Opis radionice:
Metoda lateralnog razmišljanja (E. de Bono) uključuje različite tehnike za razmišljanje usmjerene prema izazivanju uobičajenih percepcija, propitivanju postojećih koncepata i generiranju novih ideja. Neke od tih tehnika koristit ćemo u ovoj radionici za osvještavanje onoga što se tretira neupitnim u našim gradovima kao i za širenje imaginacije za nova urbana promišljanja. Tijekom radionice bit će kratko predstavljena razlika između vertikalnog i lateralnog razmišljanja kao i “tehnike provokacije” koje
će se koristiti u grupnom radu na izabrane teme, kao što je primjerice javni prostor ili urbana mobilnost. Radionica ima za cilj pokazati kako se može provocirati razmišljanje o gradovima kao mjestima naših zajedničkih budućnosti i pokazati jedan od mogućih smjerova razvijanja budućnosne pismenosti.
